● Prema sv. Mateju, kada je Marija djevičanski začela Isusa bila je zaručena sa sv. Josipom, no ipak je živjela zajedno s njim (Mt 1, 18). To se dogodilo u vrijeme zaručničkog perioda koji je, kod Židova, uključivao snažnu i istinsku obavezu da se prema zaručenima odnosilo kao prema oženjenima. Ta je veza bila toliko snažna da se mogla poništiti samo odbacivanjem.
► Iz Evanđelja sv. Mateja je poznato da se anđeo ukazao Josipu kako bi objasnio da je Marija začela dijete po Duhu Svetom (Mt 1, 20); i tek tada su se Marija i Josip vjenčali i živjeli zajedno. Slijedećih nekoliko odlomaka iz Evanđelja potvrđuje da su Marija i Josip pobjegli zajedno u Egipat, kasnije se smjestili u Nazaretu, zatim našli Isusa u Hramu među pismoznancima u gradu Jeruzalemu (Lk 2, 41-45).
► Osim toga, kada sv. Luka opisuje zaruke, on se obraća Mariji kao “djevici zaručenoj s mužem koji se zove Josip iz doma Davidova". Tada je, prema Evanđeljima, sv. Josip doista bio oženjen za Presvetu Djevicu Mariju. To je sa sigurnošću jedini zaključak koji se stvarno odražava u povijesnoj tradiciji zapisanoj u Evanđeljima.
● Ipak, pitanje je li to prvo ili drugo vjenčanje sv. Josipa, ili je pak sv. Josip samo stari udovac koji se brinuo za Mariju može biti samo dio nagađanja iz legendi bez zajamčene povijesne autentičnosti.
► Ove legende se prvi put spominju u Jakovljevom protoevanđelju iz 2. stoljeća. Ovaj tekst nam govori da je Marija živjela u Hramu od svoje treće godine, a kad je napunila dvanaestu, svećenici su tražili nekoga tko bi se mogao brinuti o njoj. Svećenici su okupili gradske udovce, i kada se dogodio neobičan znak sa Josipovim štapom - golub se stvorio iz njega - prenijeli su skrb Naše Gospe Josipu. Prema toj legendi, Josip nije uzeo Mariju za svoju zaručnicu: kada se anđeo pojavio u Josipovu snu, on ne kaže kako je rekao u Matejevu Evanđelju “Ne boj se uzeti Mariju za svoju ženu". Umjesto toga anđeo kaže “Ne boj se za ovu djevojku" (XIV, 2).
► Drugi, kasniji apokrif, poznat kao “pseudo-Matej", možda iz 6. stoljeća, elaborira priču uzimajući da je svećenik rekao Josipu: “Ni s kim drugim ona ne može biti u braku" (VII, 4), iako se to odnosi samo na sv. Josipa kao Marijinog skrbnika.
► U drugu ruku, činjenica da je Marija stvarno bila zaručena za Josipa prihvaćena je u drugim različitim tekstovima: u Knjizi Marijinog rođenja, koja je sažetak apokrifnih zapisa pseudo-Mateja i također u Priči o Josipu, stolaru (IV, 4-5).
● Ova raznolikost i neslaganje ukazuju da u apokrifnim tekstovima nema dovoljno dokaza da bi se moglo reći da je sv. Josip bio oženjen prije nego što je poznavao Mariju.
● Čini se da je najlogičnije vjerovati da je Josip bio mladić kada je bio zaručen za Presvetu Djevicu Mariju i da je to bilo njegovo jedino vjenčanje.
Bibliografía:; J. Danielou, Los evangelios de la infancia , Herder, Barcelona 1969; S. Muńoz Iglesias, Los evangelios de la infancia. IV , Bac, Madrid 1990; A. de Santos, Los evangelios apócrifos . BAC. Madrid 1993 (octava edición)
Prethodna pitanja
