04. Što podrazumijeva Marijino djevičanstvo?

54 pitanja i odgovora o Isusu Kristu koje je pripremio tim katoličkih teologa Sveučilišta Navarra. Ovo je pitanje br.4: «Što podrazumijeva Marijino djevičanstvo?»

Pitanja o Isusu Kristu i Crkvi

U prva dva poglavlja evanđelja prema Mateju i Luki, jasno je rečeno da je Marija začela svog sina bez muške intervencije:

► «Što je začeto u njoj je od Duha Svetoga», rekao je anđeo Svetom Josipu (Mt 1, 20).

Kad je Marija pitala anđela «Kako će to biti kad se ne sastajem s mužem?» Anđeo joj odgovori: «Duh Sveti sići će na te i sila Previšnjeg zasjeniti će te» (Lk 1, 34-35).

►Kasnije, kada je Isus povjerio svoju majku Ivanu, pod svojim nogama viseći na križu, zaključak je da naša Gospa nije imala druge djece.

► Referenca na «Isusovu braću» koja se povremeno javljaju u Evanđeljima može se dovesti u vezu sa terminom «sibling» (brat ili sestra) u hebrejskom, što znači «bliski rođak». Također može biti upotrijebljen u smislu kako je to često viđeno u Novom zavjetu kada se odnosi na članove grupe vjernika. ( Dj 1, 15)

►Crkva je uvijek vjerovala u Marijinu nevinost i zvala ju je Vječna Djevica (Lumen Gentium, 52); što znači prije, za vrijeme i nakon rođenja, kao što je rečeno u tradicionalnom pobožnom vjerovanju.

Isusovo djevičansko začeće mi tumačimo kao rezultat Božje moći – «Bogu ništa nije nemoguće» (Lk 1, 37).

► Kao takvo je izvan ljudskog razumijevanja. Ovaj misterij nema ništa s poganskim mitološkim prikazivanjima u kojima Bog djelujući kao čovjek oplodi ženu.

Djevičansko začeće Isusa je nadnaravni čin u Marijinoj utrobi. Sličan činu stvaranja. To je nešto što uobičajeno nije prihvaćeno od nevjernika: to je bilo odbijeno od tadašnjih Židova i pogana koji su izmislili priče kako bi objasnili Isusovo začeće.

► Jedna takva priča koja se pripisuje rimskom vojniku koji se zvao Pantheras. On je u stvari izmišljeni lik stvoren kao potpora starim legendama koje su ismijavale kršćane. Gledajući sa povijesnog i filološkog gledišta ime Pantheras je iskrivljena grčka riječ «parthẻnos», koja znači «djevica». Ljudi koji su upotrebljavali grčki jezik kao svoj u Rimskom carstvu čuli su da je Isus bio «sin od djevice» (huiớs parthẻnos); kada su mu se htjeli izrugivati, zvali bi ga «sinom Pantherasa».

► Ove priče potvrđuju da je rana Crkva opstala u čvrstoj vjeri u Marijino djevičanstvo, iako se to činilo nemogućim.

Isusovo djevičansko začeće je iznad svega znak da je Isus istinski Sin Božji u svojoj biti - dakle nema prirodnog ljudskog oca - i On je također čovjek rođen od žene (Gal 4, 4). U raznim dijelovima evanđelja možemo vidjeti Božju namjeru prema spasenju, a koja je u ljudskoj povijesti najevidentnija kada pratimo Isusovo rodoslovlje kroz povijest.

Isus začet od Duha Svetoga bez čovjekove intervencije može se bolje razumjeti kao novi Adam koji započinje novo stvaranje za čovjeka kojeg je On ponovno otkupio. (1 Kor 15, 47; Iv 3, 34).

Marijino djevičanstvo je također znak njene čvrste vjere i apsolutne posvećenosti Božjoj volji. Iz tog razloga rečeno je da je Marija začela Isusa u svojim mislima prije nego u utrobi i da je «Više blažena jer je primila Krista svojom vjerom nego što je začela svog sina u utrobi» (Sveti Augustin). Time što je Djevica i Majka, Marija je također lik Crkve i njeno najuzvišenije ostvarenje.

Bibliografía: Catecismo de la Iglesia Católica , nn. 484-511; Francisco Varo, Rabí Jesús de Nazaret (B.A.C., Madrid, 2005) 212-219.