Raditi na povjerenju (5): Dugo iščekivana proslava

U ovome videu, nastoji se promišljati o prednosti dijaloga koji se može pokrenuti da bi se razgovaralo o odlukama koje djeca donose, naročito kada je riječ o rođendanskim proslavama. Peti video serijala „Raditi na povjerenju”.

Korisne upute za gledanje videa

Dječje odrastanje je lijep proces, ali, u isto vrijeme, je i izazov. Nismo uvijek spremni za odluke koje donosi životno sazrijevanje. Jasno je da je odrastanje osobna stvar, ali zadaća roditelja je da budu bliski sa svojom djecom, da bi ih mogli pratiti i pomoći im. Svojstvo adolescencije je da se često gubi komunikacija na razini „djeca-roditelji”. Međutim, ako se dobro snađemo, može biti izvrsna prilika za ponovno zbližavanje. Empatičan pristup daje nam sposobnost da znamo slušati, učiti i bolje razumjeti drugu osobu odnosno djecu.

U svim kulturama svijeta postoje trenuci u životu koji se slave na jedinstven način. Svako dijete želi proslaviti upravo 15. rođendan, ili punoljetnost, slavljem koje ističe važnost trenutka: doći će i dan kada će dijete zatražiti pomoć od roditelja oko proslave.

Brojni su načini slavljenja, ali potrebno je pronaći onaj koji najviše odgovara osobi koja slavlje želi organizirati. Ovo može biti izvor konflikta u kojem svaka strana iznosi vlastite razloge. Slična situacija može nastati i u drugim okolnostima, kao što je putovanje s prijateljima, pitanje mjesta proslave, itd. Poželjno je da roditelji saslušaju sve argumente i nastoje biti kreativni što se tiče želja njihove djece, da ne bi došli do mrtve točke iz koje će onda teško proizići pozitivan ishod. Ovo ne znači da treba podržati svaki zahtjev sina ili kćeri, već da je potrebno zajednički razmisliti o najboljem i najautentičnijem načinu djelovanja u svakoj situaciji.

Predlažemo neka pitanja koja vam mogu pomoći da izvučete korist iz videa kada ga gledate s prijateljima, u školi ili u župi.

Pitanja za razgovor:

  • Smatram li da se želje moje djece podudaraju s mojim željama? Što mogu učiniti da razumijem kako razmišljaju moja djeca? Kakav model života imaju moja djeca? A njihovi prijatelji? Jesam li pristupačan (pristupačna) za njih? Nastojim li da način na koji izlažem svoje ideje u našim razgovorima bude prikladan njihovim mogućnostima? Jesam li svjestan (svjesna) da mogu povrijediti svoju djecu manjkom povjerenja u njih? Prihvaćam li i hvalim li neke njihove prijedloge? Nastojim li sa svakim djetetom razgovarati na drugačiji način? Pitam li ih što motivira njihove ideje?
  • Koje događaje je vrijedno slaviti? Zašto je bitno proslaviti punoljetnost? Na koji način većina osoba organizira ovo slavlje u današnje vrijeme?
  • Kako da roditelji na prikladan način uključe djecu u ekonomska pitanja obitelji? Što se tiče organizacije proslave, u kakvom je odnosu ekonomski element sa strogo odgojnim karakterom. Kako jednostavno objasniti pojam trezvenosti? Kako govoriti svojoj djeci o roditeljima njihovih prijatelja ili prijateljica kada donose sporne odluke oko proslava? Postoje li „proslave siromašnih” i „proslave bogatih”?
  • Na koji se način djeca odnose prema roditeljima kada su posrijedi materijalna pitanja (traženje novca, odjeće, posebni troškovi...)? Na koji način se može odgovoriti djeci kada žele da se prema njima odnosi kao u drugim obiteljima koje imaju drugačiji stil života? Kakvi su naš obiteljski običaji kod slavljenja rođendana, diploma, itd.?

Prijedlozi za djelovanje

  • Pripremite se da ti i tvoj suprug/supruga dijeliti stil koji bi bilo prikladno usvojiti kod organizacije proslava vaše djece, naročito kod onih najvažnijih, kao što je proslava 15-og rođendana ili punoljetnosti.
  • Nemoj čekati da ti tvoj sin ili tvoja kćer predlože jedinstven način slavljenja: nastoj ih preduhitriti s kreativnim prijedlozima koji se temelje na obiteljskim i prijateljskim odnosima.
  • Poslušaj do kraja prijedloge svoje djece i njihova obrazloženja za vrstu proslave koju bi htjeli organizirati, makar znaš da će to biti neizvedivo. Tijekom razgovora, ne pribjegavaj previše razlikama između današnjih običaja i onih iz tvoga vremena: slab je to argument.
  • Djeca su jako pozorna prema prema stavovima roditelja u razgovoru: ne zatvaraj vrata, nemoj podrazumijevati da će tvoji argumenti kao oca/majke biti odmah shvaćeni. Postigni dogovor sa svojom djecom i s bračnim partnerom da ćete organizirati najbolju moguću proslavu.

Meditirati sa Svetim Pismom i Katekizmom Katoličke Crkve

  • Što ćete činiti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine? (Hoš 9, 5)
  • Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem. (Prop 8, 15)
  • „Jeste li spremni s ljubavlju i odgovornošću od Boga primiti djecu i odgajati ih po zakonu Krista i njegove Crkve?” „Da, spremni smo” (Obred vjenčanja).
  • Tijekom djetinjstva, poštovanje i ljubav roditelja očituju se prije svega preko brige i pažnje koju ulažu u odgoj svoje djece i ispunjavanje njihovih fizičkih i duhovnih potreba. Tijekom odrastanja, upravo poštovanje i posvećenost usmjeravaju roditelje kako poučiti djecu da ispravno koriste svoj razum i svoju slobodu (Katekizam Katoličke Crkve, 2228).
  • Meditirati s papom Franjom

  • Sam obiteljski život, promatran očima vjere, čini se moćniji od poteškoća koje nosi sa sobom. Izgleda nam kao umjetničko djelo jednostavnosti, koje je lijepo upravo zato što nije lažno, već u sebi spremno utjelovljuje sve aspekte istinskoga života. Izgleda nam kao „jako dobra” stvar, kako je Bog rekao kad je dovršio proces stvaranja muškarca i žene (usp. Post 1, 31). Stoga je proslava prekrasan Božji dar; prekrasan dar koji je Bog dao ljudskoj obitelji: Nemojmo ga upropastiti! (Opća audijencija, 12. kolovoza 2015.).
  • U društvu koje je često opijeno potrošnjom i užicima, obiljem i luksuzom, izgledom i narcisizmom, On nas poziva da budemo trezveni, drugim riječima, jednostavni, uravnoteženi, jasni, sposobni razumjeti i živjeti ono što je važno. U svijetu koji je okrutan prema grešniku i popustljiv prema grijehu, potrebno je izgrađivati snažan osjećaj za pravdu, traženje i ostvarivanje Božje volje. U dodiru s kulturom ravnodušnosti, koja često postaje nemilosrdna, naš životni stil treba biti pun pobožnosti, empatije, suosjećanja, milosrđa, koje svakoga dana crpimo iz zdenca molitve (Propovijed, 24. prosinca 2015.).
  • Meditirati sa svetim Josemarijom

  • Slušajte svoju djecu, posvetite im svoje vrijeme, ukažite im povjerenje; vjerujte im kada vam govore, makar vas ponekad prevarili; ne bojte se njihovih pobuna; iziđite im u susret, na pola puta, i moliti za njih, ― sigurno je da, ako djelujete kršćanski, ― pohrliti će iskreno svojim roditeljima, umjesto da s opravdanom znatiželjom hrle besramnom i okrutnom starom prijatelju. Vaše povjerenje, vaš prijateljski odnos s djecom, rezultirat će njihovom iskrenošću s vama; i to je, iako neće manjkati svađa i nesuglasica, obiteljski mir, kršćanski život (Es Cristo que pasa, 29).
  • Zar misliš da drugi nisu nikada imali dvadeset godina? Misliš li da ih u obitelji nikada nisu sputavali zato jer su mlađi? Zar misliš da nisu upoznali probleme ― male i ne baš tako male ― na koje ti nailaziš?... Ne. I oni su prošli kroz iste okolnosti kroz koje ti sada prolaziš, i postali su zreli ― s pomoću Božje milosti ― gazeći vlastiti ja velikodušnom ustrajnošću, popuštajući kada se moglo popustiti i ostajući odani, bez drskosti i bez ranjavanja ― s vedrom poniznošću ― kada se nije moglo popustiti. (Brazda, 715)
  • Prijeko je potrebno opet unijeti kršćanski duh u pučke svečanosti i običaje. U svakom slučaju, kad se javno priređuju, treba izbjeći mogućnost da budu primitivne i poganske. Moli Gospodina da se nađe ljudi za ovaj hitan posao koji bismo mogli nazvati „apostolatom zabave”. (Put, 975)
  • Uistinu je potrebno da vidite kako ta prostodušna i srdačna pobožnost također zahtijeva vježbanje u ljudskim krepostima, i da se ne može svesti na dnevna ili tjedna djela pobožnosti: treba prožeti čitav život, dati smisao poslu, odmoru, prijateljstvu, zabavi i svemu. Ne možemo biti djeca Božja samo ponekad, iako postoje trenuci posebno posvećeni razmatranju toga, da se ispunimo osjećajem božanske bliskosti, što je sama srž pobožnosti.
  • Rekao sam već da mladi sve ovo dobro razumiju. A sada ću nadodati da se onaj koji ovo nastoji živjeti uvijek osjeća mladim. Kršćanin, makar bio starac od osamdeset godina, živeći u zajedništvu s Isusom Kristom, u cijelosti se može osladiti riječima koje se izgovaraju za oltarom: I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj (Ps 43, 4). (Conversaciones, 102).