Antonio Jesus Sedano Madrid, 76-ogodišnjak i udovac od 1991. godine, tijekom ljeta 2002. otkrio je ranu na rubu svojeg desnog oka. Rana je nalikovala na bubuljicu, pekla ga je i ponekad boljela. Nakon nekoliko tjedana, rana i dalje nije nestajala, te ju je primijetilo i njegovo troje djece i nekolicina prijatelja. Ipak, Antonio još uvijek nije poduzimao ništa vezano za nju.
Zbog nekih drugih problema s vidom i moguće operacije katarakta, Antonio je ipak dogovorio pregled kod oftamologa u bolnici u Barceloni, gdje je trenutno živio. Antonio je tijekom pregleda 2. kolovoza 2002. oftamologu pokazao i ranu koja se pojavila pored njegova oka. Doktor ga je odmah uputio u Kliničku bolnicu u Barceloni pod sumnjom da se radi o tumoru.
Dana 30. listopada 2002. Antonija je u bolnici pregledao šef Odjela za oftamologiju te postavio dijagnozu karcinom bazalnih stanica u formi poznatoj kao ulcus rodens. To je jedan od najčešćih malignih tumora kože koji se pojavljuje na tjemenu ili vratu te obično pogađa ljude starije dobi. Progresivno se razvija i uzrokuje propadanje lokalnog tkiva. Takve se tumore uglavnom uklanja pomoću operacije, što dovodi do izlječenja pacijenta.
Tumor veličine zrna leće kod Antonija je zbog svoje blizine oku i mogućnosti da zahvati osjetljive organe u svojoj blizini bio teži slučaj nego obično. Doktor je objasnio Antoniju da će morati na operaciju kako bi tumor uklonio te ga je poslao specijalistu plastične kirurgije. S obzirom na sigurnost dijagnoze i na činjenicu da je Antonio pod hitno trebao na operaciju, doktor je utvrdio tip tumora od kojeg je, prema njegovom mišljenju, Antonio trpio. Sljedećeg dana pregledao ga je i plastični kirurg i potvrdio dijagnozu: karcinom bazalnih stanica. Ne gubeći vrijeme, naručio ga je na hitnu operaciju te objasnio svom pacijentu da se nedvojbeno radi o zloćudnom tumoru, ali da ga je moguće maknuti pomoću operacije.
Zbog dijagnoze Antonio je postao jako tjeskoban, a to su primijetili i njegovi najbliži. Kako se približavao dan operacije, on se sve više brinuo jer je tumor izgledao sve lošije, a čak je počeo i krvariti.
U Oratoriju svete Marije od Bonaigue (Barcelona), kamo je često išao na misu, pronašao je molitvu za osobnu pobožnost službenici Božjoj Guadalupi Ortiz, kao i informacije o njezinom životu. Prema njoj je odmah osjetio osobnu i duhovnu bliskost te ju je počeo moliti za izlječenje.Antonio je podijelio kopije molitve Guadalupi članovima svoje obitelji te su njegova djeca i ostala rodbina također počeli moliti.
Prije nego li je saznao datum svoje operacije, Antonio je bio obeshrabren i prestrašen, između ostalog i zbog drugih zdravstvenih problema koje je imao. Njegov se strah samo povećao kada je saznao kada će biti operiran. Jedne noći, dok je bio osobito uznemiren, u rukama je držao Guadalupinu molitvu i spontano, pun vjere, molio: „Možeš ti to: učini da ne trebam na operaciju. To nije ništa za tebe.“
Zazvavši Guadalupe, Antonio se smirio, prespavao noć bez buđenja te se sljedeće jutro probudio smiren i naspavan. Kad se pogledao u ogledalo, vidio je da je rana nestala. Nije mogao vjerovati: mislio je da se takve stvari događaju samo drugima, ali ne njemu. Raspoloženje mu se u potpunosti promijenilo te se to jutro, priopćivši kćeri sretnu vijesti, čak i šalio. Ona je bila zapanjena, kao i njegova druga kćer kada je shvatila da je tumor nestao od danas do sutra, bez ikakvog ožiljka. Antonio je obavijestio i svojeg sina, koji je vijest prenio svojim prijateljima. Također, nazvao je i sekretaricu plastičnog kirurga kako bi otkazao operaciju za koju više nije bilo potrebe.
Nakon što ga je pregledao, plastični je kirurg potvrdio da je tumor u potpunosti nestao pod neobjašnjenim okolnostima. Isprva je bio uplašen i prvo što ga je pitao bilo je: „Gdje su Vas operirali?“ Antonio mu je detaljno opisao kako je bio izliječen zagovorom Guadalupe Ortiz. Izlječenje koje se dogodilo preko noći bilo je neobjašnjivo. U njegovoj povijesti bolesti pod tim datumom piše: „Lezija je nestala nakon molitve službenici Božjoj, Guadalupi Ortiz.“ Daljnje su pretrage potvrdile izlječenje.
Antonio Jesus Sedano Madrid umro je od srčane bolesti dvanaest godina kasnije (2014). Tada je imao 88 godina. Rak kože od kojeg je bio izliječen zagovorom Gadalupe Ortiz nikad se nije vratio.
Kako se činilo da je izlječenje bilo nadnaravni događaj, 18. svibnja 2007. nadbiskup Barcelone je, prema smjernicama u takvim slučajevima, odredio otvaranje kanonskog procesa za čuda i postavio biskupijski sud da ga istraži. Proces je trajao od 25. svibnja 2007. do 17. siječnja 2008. Dana 24. listopada 2008. Kongregacija za kauze svetaca potvrdila je opravdanost ovog biskupijskog procesa.
Dana 5. listopada 2017. medicinski odbor Kongregacije za kauzu svetaca proučio je slučaj. Liječnici su istaknuli najvažnije aspekte izlječenja: prikladan dijagnostički postupak oboljenja potvrđen od liječnika specijalista te izlječenje bez ikakvog tretmana u roku od nekoliko sati. Stručnjaci Kongregacije proglasili su ove događaje neobjašnjivim sa znanstvenog gledišta.
Nakon toga, slučaj je bio predan na ispitivanje teološkim savjetnicima koji su na sjednici 1. ožujka 2018. izjavili da je van razumne sumnje dokazana povezanost između Antonijeva čudesna izlječenja i zaziva Guadalupi Ortiz.
Na kraju, tijekom redovite sjednice 5. lipnja 2018. kardinali i biskupi Kongregacije za kauzu svetaca potvrdili su da je čvrsto dokazano da se ovaj slučaj treba smatrati čudom.
Nakon što je 8. lipnja 2018. od kardinala Angela Amata, prefekta Kongregacije za kauzu svetaca, primio izvještaj o svemu opisanom, papa Franjo je objavio da postoje dokazi kako je Bog učinio čudo po zagovoru časne službenice Božje, Guadalupe Ortiz.